Intervjui

MI SMO MU U KRVI LEGENDARNI
ZDRAVKO COLIC GOVORI O
NOVOM ALBUMU “ZAVICAJ” I
NADOLAZECOJ TURNEJI PO HRVATSKOJ
TIJEKOM KOJE ŽELI POSJETITI I SPLIT

COLA

Na adresi mi piše Sarajevo, Sarajevo

Ima ljudi koji mi zamjeraju što nisam bio u Sarajevu u vrijeme dok je grad bio u opsadi. Ali ja sam još ‘84. godine živio u Ljubljani, nakon toga sam pet godina u Zagrebu, pa sam krenuo raditi plocu u Beogradu taman kad se rat zakuhavao. Na neki nacin ja sam ostao stanovnik bivše države, ali do dana današnjeg se nisam prestao osjecati Sarajlijom

Razgovarala Antonela MARUŠIC

Iako vec ima 56 godina Zdravko Colic izgleda barem 15 godina mlade. Vitalni glazbenik i danas ima poseban status na estradnoj sceni s ovih prostora. Ove ce jeseni Colic u sklopu svoje turneje posjetiti i Hrvatsku u kojoj još uvijek ima vjernu publiku koja pamti njegove stare i prate nove albume. Razgovor s popularnim Colom u jednom poznatom zagrebackom restoranu poceli smo upravo u povodu izlaska njegova posljednjega studijskog albuma “Zavicaj”.

Jedno Vas vrijeme nije bilo na gostovanjima u Hrvatskoj. Po rodenju ste Sarajalija, no najveci dio rata proveli ste u Beogradu. Treba li za to tražiti neke posebne razloge?

Ima ljudi koji mi zamjeraju što nisam bio u Sarajevu u vrijeme dok je grad bio u opsadi. Ali ja sam još ‘84. godine živio u Ljubljani, nakon toga sam pet godina u Zagrebu, pa sam krenuo raditi plocu u Beogradu taman kad se rat zakuhavao. Na neki nacin ja sam ostao stanovnik bivše države, ali do dana današnjeg se nisam prestao osjecati Sarajlijom. Ja sam Sarajlija i Bosanac koji je krenuo raditi plocu s Bregovicem u Beogradu, a kasnije sam dobio radnu dozvolu u Njemackoj. Tako da sam svugdje pomalo, ali baza mi je ostala u Beogradu što nema veze s nekim mojim nacionalnim opredjeljenjem. Tamo mi živi obitelj, ali buducnost ovih prostora je u komunikaciji i mislim da ce se u buducnosti razlike izmedu država na ovim prostorima smanjivati. Kad me netko pita hocu li se vratiti u Sarajevo, ne znam reci jer nikad nisam siguran gdje ce me život povuci. Ja bih da mogu birat najradije živio u Dubrovniku, ali to je ipak neka moja osobna fikcija.

No, kad je rijec o nacionalnoj pripadnosti uvijek ste bili tajnoviti?

Nikad nisam bio opterecen svojom ni tudom nacionalnom pripadnošcu. Zato me i u Sarajevu vole jer sam stvari uvijek, na nesrecu, promatrao onako kako su se dogadale i solidarizirao se s ljudima oko sebe. Uvijek spominjem jedan primjer iz Beograda za vrijeme rata kad sam trenirao po pet-šest sati dnevno. Neki su me novinari intervjuirali i ja sam rekao u smislu svoje fizicke spreme “Nikad se bolje nisam osjecao”, a u Sarajevu su se jako naljutili. A stvar je u tome da sam tada bio izoliran od svega, samo sam pokušavao izbaciti negativnu energiju i riješiti se misli koje su mi se u ono ratno vrijeme rojile po glavi.

Tko je danas vecina Vaše publike - pripadnici starijih generacija koji su Vašu glazbu slušali još u bivšoj državi ili neki mladi ljudi koji su te pjesme u meduvremenu otkrili?

Naravno, ima nove publike, ali i ovih koji ste prve spomenuli. Meni je zapanjujuce koliko ima mladog svijeta koji znaju moje stare pjesme. I ja se cesto pitam i cudim kako se glazba prenosi preko generacija, cak i tamo gdje nisam bio medijski prisutan. U karijeri glazbenika što zaradiš uvijek potrošiš, od toga ne možeš uštedjeti ništa, bar ne na ovim našim prostorima. A jedina stvar koja ti ostaje kad pogledaš unatrag jest kad vidiš da to što si napravio traje, da se prenosi. To je jedina prava satisfakcija u ovom poslu i za to sam neopisivo ponosan na neke pjesme koje sam snimio. Uvijek me fasciniralo kako neke stvari u popularnoj glazbi opstaju i postaju dio povijesti neke kulture, unatoc tome što termin “popularna glazba” sam po sebi ne upucuje na dugo trajanje.

Nema Splita do Splita

Kako cete ove jeseni nastupati na hrvatskom dijelu turneje “Zavicaja”?

U Hrvatskoj sam nastupao i na turneji nakon prošlog albuma “Carolija” prije tri godine u Domu sportova. Na hrvatskom dijelu turneje koji ce uslijediti ovog ljeta i jeseni radit cemo koncert u Zagrebu i Puli, ali meni je želja svirati i u Splitu i Osijeku, no vidjet cemo kako ce to tehnicki i organizacijski biti izvedivo. Mislim da ne treba gomilati puno nastupa na malom podrucju, jednostavno u nekom trenutku osjetim potrebu doci u Mostar, Sarajevo, Ljubljanu, Zagreb. Da se opet vratim na Split, moram reci da imam u glavi posebnu set-listu pjesama koje bih tamo volio otpjevati

Veliko hvala Hani na poslatom intervju-u